Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje br. 32 (2006.)

Radovi:

Goranka Blagus Bartolec, Od živoga do neživoga (genitivno-akuzativni sinkretizam u jedninskoj paradigmi imenica muškoga roda koje označuju što neživo)

U radu će se pokušati opisati semantički parametri koji uvjetuju genitivno-akuzativni sinkretizam u sklonidbi imenica muškoga roda u suvremenome hrvatskom jeziku koje označuju što neživo. Opis polazi od pretpostavke o kategoriji živosti po kojoj imenice muškoga roda koje označuju što živo u jednini imaju akuzativ jednak genitivu, a koje označuju što neživo akuzativ jednak nominativu. Ovdje će se razmotriti slučajevi u kojima dolazi do otklona od zadane paradigme.

Tomislava Bošnjak Botica i Mira Menac-Mihalić, Vokalizam i akcentuacija govora Lovreća

U radu se na osnovi dostupne literature i istraživanja na terenu iznosi opis vokalizma u govoru Lovreća. Nastoji se dopuniti postojeći opis te ukazati na moguće promjene koje su se dogodile od posljednjega istraživanja šezdesetih godina 20. st.

Jurica Budja, Doprinijeti ili pridonijeti – korak k istini

U radu se razmatra značenje glagola doprinijeti/pridonijeti te se na temelju potvrda razrješava dvojba koji je lik pravilni.

Małgorzata Ewa Ćavar, Geometrija obilježja i palatalizacija

U članku se istražuje palatalizacija u poljskome, hrvatskome i engleskome jeziku u okviru geometrije obilježja. Raspravlja se o tome kako palatalizaciju možemo pojmiti kao širenje obilježja mjesta tvorbe izravno ispod konsonantskoga mjesnog čvora (C-Place node) ili kao širenje mjesta tvorbe ispod vokalnoga mjesnog čvora (V-Place node), odnosno njihovu kombinaciju.

Irena Drpić, Fonološke značajke današnjega govora Kastva

U radu se na temelju vlastitoga terenskog istraživanja i ranije literature daje opis samoglasničkih, suglasničkih i naglasnih jezičnih značajki kastavskoga govora, koji pripada ekavskomu dijalektu čakavskoga narječja.

Antun Halonja i Milica Mihaljević, Nazivlje bežičnih računalnih mreža

Budući da sve veći broj korisnika računalnih mreža zahtijeva pokretljivost, odnosno mogućnost povezivanja i pristupa mrežnim uslugama s više različitih mjesta, a u nekim je slučajevima izgradnja klasičnih računalnih mreža neizvediva zbog ograničenosti kablovima, sve su češće u uporabi bežične računalne mreže. Bežične su računalne mreže fleksibilne, jednostavne za uporabu i postavljanje. Kako je za njihovu izvedbu potrebna posebna oprema kojom se prenose podatci među računalima, pojavio se i niz novih naziva. U radu se ti nazivi analiziraju s terminološkog i jezičnog stajališta.

Marijana Horvat, Imenički tvorbeni modeli u djelu Blaža Tadijanovića Svašta po malo iliti kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik (1761.)

U radu se posebno upozorava na tipove tvorba koji su neobični zbog značenja koje ima tvorenica ili na gradnju neuobičajenih novotvorba prema postojećim modelima. Analizirani se primjeri uspoređuju s potvrdama iz Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU, za koji nije ekscerpirana građa iz Tadijanovićeva djela. Analiza će pokazati da su neke riječi starije od navoda u Akademijinu rječniku ili da su u Tadijanovića upotrijebljene u drugom značenju.

Lana Hudeček i Luka Vukojević, Ne samo... nego/već (i) ustrojstva

U ovome radu pokazuje se da udvojeni veznik ne samo… nego/već (i) povezuje ustrojstva na svim razinama: na razini nižoj od rečenične (povezujući istovrsne rečenične dijelove i njihove skupine), na rečeničnoj razini (povezujući surečenice u nezavisnosloženim i zavisnosloženim rečenicama) te na tekstnoj razini kao tekstni konektor. Problematizira se uvođenje nezavisnosloženih rečenica s tim veznikom u razred sastavnih ili suprotnih rečenica, koje pretpostavlja semantički kriterij sintaktičkome. Njihovo je značenje naime, ovisno o zanijekanosti/nezanijekanosti predikata i o tome jesu li sadržaji dviju surečenica antonimni ili nisu, i sastavno i suprotno. Iz te činjenice proizlazi potreba da se one, takve rečenice, ili svrstaju u poseban razred (prema sintaktičkim kriterijima, tj. po kriteriju istog veznika) ili da istodobno pripadaju obama razredima, tj. i razredu sastavnih rečenica i razredu suprotnih rečenica kao posebne podskupine gradacijskih rečenica. U ovome radu također pokušavamo razgraničiti uporabu veznika ne samo… nego/već (i) i veznika ne samo da/što… nego/već (i) te odgovoriti na pitanje kakva je priroda udvojenog veznika ne samo… nego/već (i) kad se pojavljuje u zavisnosloženim rečenicama, nužno u kontaktu sa subordinatorom (vremenskim, uzročnim, namjernim itd.), tj. odgovoriti na pitanje je li u tome slučaju riječ o udvojenim veznicima ne samo kad… nego kad, ne samo zato… nego i zbog toga itd. (a popis bi bio podulji) ili je riječ o slučajnome kontaktu koordinatora i subordinatora, tj. o uklapanju subordiniranog ustrojstva u (koordinacijski) gradacijski okvir. Na kraju upozoravamo i na neke druge složene ili udvojene gradacijske veznike.

Mate Kapović, Naglasne paradigme o-osnovâ muškoga roda u hrvatskom

U radu se daje pregled naglasnih paradigama o-osnovâ muškoga roda u tzv. klasičnom novoštokavskom i navodi do kakvih je otklona od izvornoga stanja došlo u novoštokavskim govorima. Daju se primjeri iz raznih (novo)štokavskih govora za različite vrste promjena, sustavnih ili nesustavnih, koje su se dogodile u naglasnom sustavu o-osnovâ. Tako se govori o (djelomičnom ili potpunom) jednačenju n. p. b i n. p. c kod imenica s kratkim korijenom i dugom množinom (primjerice bròdovi kao stòlovi na istoku, ali stồlovi kao brồdovi na zapadu), o gubitku pomičnosti naglaska (primjerice grầdōvā umjesto gradóvā, grầdovima umjesto gradòvima), o sekundarnom razlikovanju n. p. a i n. p. b u g. mn. (pòpōva prema prầgōvā umjesto starijega pồpōvā : prầgōvā) itd.

Ivana Lovrić-Jović, Fonološka adaptacija talijanizama u dubrovačkim oporukama iz 17. i 18. stoljeća

U radu se polazi od pretpostavke da je jezik dubrovačkih oporuka iz 17. i 18. st. bliži govornomu jeziku od jezika dramskoga teksta istoga vremena. Budući da je broj talijanizama u oporukama vrlo velik, važno je istražiti način na koji su oni ušli u taj hrvatski govor. Ovdje ćemo provesti analizu fonološke adaptacije talijanizama u dubrovačkim oporukama.

Milica Mihaljević i Ermina Ramadanović, Razradba tvorbenih načina u nazivlju (s posebnim obzirom na odnos među složenicama bez spojnika -o-, sraslicama i tvorenicama s prefiksoidima)

Cilj je rada popisati, opisati i oprimjeriti terminološke tvorbene načine. Da bi se to postiglo, potrebno je jasno razgraničiti različite tvorbene načine u općemu jeziku te prema tim tvorbenim načinima razvrstati prikupljenu terminološku građu.

Ivana Oraić, Prijelazni glagoli s ciljnom usmjerenošću

U radu se na temelju usporedbe s glagolima kretanja analiziraju prijelazni glagoli s kojima se povezuje prilog kamo te se pokušava obrazložiti zašto uz te glagole, kao i uz glagole kretanja, u pitanjima dolazi upravo taj prilog, a ne prilog gdje.

Ljiljana Šarić, O značenju i prototipu prijedloga pri i lokativa: komparativna analiza slavenskih uporaba s naglaskom na hrvatskome

U radu se analizira značenje prijedloga pri i njegova veza s općim značenjem lokativa, odnosno lokativnim prototipom. Analiza pokazuje kako se prostorna značenja prijedloga preslikavaju u neprostorne domene, te upućuje na načine na koje je značenje ovoga isključivo lokativnog prijedloga povezano sa središnjim lokativnim značenjem. Rad uključuje i osvrt na značenje sinonimnih poljskih i ruskih prijedloga te kontekste njihove uporabe u usporedbi s hrvatskim.

Marinka Šimić, Grafijske i fonološke osobitosti psaltira u Akademijinu brevijaru (III c 12)

U radu je provedena jezična raščlamba dijela Akademijina brevijara – Psaltira, na grafijskoj i fonološkoj razini. Na temelju grafijsko-fonoloških obilježja: pisanje znaka za poluglas, pisanje jata (ê), pisanje đerva (ĵ), konsonantska skupina čr, vitacizam, itd., potvrđeno je da rukopis pripada sjevernoj skupini hrvatskoglagoljskih kodeksa, odnosno da je pisan u Istri.

Zrinka Šimunić, Diskurzivna obilježja medijske informacije (na primjeru “rata između neću i ne ću”)

Ovaj rad temelji se na interakcijskom kognitivnom pristupu analizi medijskog diskursa. Struktura medijske informacije uvjetovana je specifičnostima interakcijske situacije, čiji sudionici imaju različite komunikacijske ciljeve i na različite načine doprinose konstruiranju određenog medijskog događaja. Zbog svoje složenosti i heterogenosti, diskurs medijske informacije predstavlja izuzetno zanimljiv teren za ispitivanje odnosa između jezičnih sredstava upotrijebljenih za ostvarenje određenih komunikacijskih ciljeva, operacijske strukture pojedinačnih diskurzivnih produkata i mentalnih predodžbi prakseološke i konceptualne naravi sudionika u interakciji.

Barbara Štebih, Transmorfemizacija imeničkih germanizama u kajkavskome književnom jeziku

U radu se prikazuju rezultati analize morfološke prilagodbe imeničkih germanizama u kajkavskome književnom jeziku. Transmorfemizacija imenica obuhvaća uključivanje replika u deklinacijske paradigme jezika primatelja te adaptaciju kategorija broja i roda.

Ivana Vrtič, Hrvatske redakcije Karadžić-Daničićeva prijevoda Svetoga pisma

U radu se opisuju dva najraširenija izdanja Svetoga pisma krajem XIX. i početkom XX. stoljeća u Hrvatskoj, dvije hrvatske redakcije Karadžić-Daničićeva prijevoda Svetoga pisma: Šulekova redakcija Karadžićeva prijevoda Novoga zavjeta i Daničićeva prijevoda Psalama (prvo izdanje 1877.) te Rešetarova redakcija cijeloga Karadžić-Daničićeva prijevoda Svetoga pisma (prvo izdanje 1895.); utvrđuje se njihovo mjesto u dugoj hrvatskoj svetopisamskoj prevodilačkoj tradiciji te njihov utjecaj na proces standardizacije hrvatskoga jezika.

Sanja Zubčić, Duljenja naglašenoga vokala u sjeverozapadnim čakavskim govorima

U radu se analiziraju promjene kvantitete naglašenoga vokala u sjeverozapadnim čakavskim govorima. Za razliku od duljenja, kraćenja su naglašenih vokala rijetka i nesustavna. Utvrđuju se tri osnovna tipa duljenja: 1. duljenje u slogu zatvorenu sonantom; 2. duljenje u slogu zatvorenu konsonantom ili konsonantskom skupinom; 3. duljenje u nefinalnome otvorenu slogu. Za svaki se pojedinačni tip duljenja popisuju mjesni govori u kojima jesu ili nisu ovjerena, utvrđuju se njegovi dosezi, intenzitet i posljedice. Iz usporedbe se s odgovarajućim duljenjima u središnjim i jugoistočnim čakavskim govorima utvrđuje diskriminativna važnost pojedinoga tipa duljenja za sjeverozapadne čakavske govore.

Prikazi:

Artur Bagdasarov, Neka svatko ima svoj dvojezičnik
Goranka Blagus Bartolec, S rječnika na riječ
Tomislava Bošnjak Botica, Hrvatski kao strani više nije stran
Željka Brlobaš, Broji li se u jeziku ili se i jezikom broji
Ankica Čilaš Šimpraga, Leksičko blago otoka Brača
Irena Drpić, Kajkaviana & alia
Darija Gabrić-Bagarić, Izlazak iz sjene
Marijana Horvat, O posvojnosti na jednom mjestu
Lana Hudeček, Nova gramatika hrvatskoga jezika
Lana Hudeček, Novi pogled na funkcionalne stilove
Irina Jurović, Vrijedan doprinos govoru bačkih Hrvata
Stipe Kekez, Za američku ili hrvatsku javnost?
Kristian Lewis, Zašto nema soka od limunike
Krešimir Međeral, Pečuški jezikoslovni ogledi
Alen Milković, Zanimljiv zbornik semantičkih radova
Ermina Ramadanović, Hrvatski jezik u XX. stoljeću
Barbara Štebih, Sustavna obrada posuđenica u hrvatskom jeziku
Pavao Tekavčić, Dvije važne i višestruko zanimljive monografije u talijanskoj znanstvenoj literaturi
Silvana Vranić, Čakavska akcentuacija u sinkroniji i dijakroniji
Sanja Zubčić, Vrijedan doprinos hrvatskoj dijalektologiji

Prikazi (svi)

Obavijesti

Obavijesti (sve)