Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje br. 29 (2003.)

Radovi:

Željka Brlobaš, GRAMATIČKE ODREDNICE U RJEČNIKU HRVATSKO-TALIJANSKOM (1901) DRAGUTINA PARČIĆA

U Rječniku ilirsko-talijanskom 1858. godine Dragutin Parčić je natuknicama u hrvatskom dijelu rječnika naznačio neke gramatičke odrednice – gramatički rod svih imenica te trajanje činjenja, tj. glagolski vid, svih glagola. U radu se opisuju gramatičke odrednice u Parčićevu Rječniku hrvatsko-talijanskom iz 1901. godine. Analizira se na koji su način obilježene gramatičke odrednice, od čega se sastoje, kojim su vrstama riječi u natuknicama pridodane, koje gramatičke obavijesti sadržavaju. Sadržaj i struktura gramatičkih odrednica uspoređuje se u sva tri objavljena izdanja hrvatsko-talijanskoga rječnika – Rječniku ilirsko-talijanskom (1858), Rječniku slovinsko-talijanskom (1874) i Rječniku hrvatsko-talijanskom (1901), te s gramatičkim odrednicama u Rječniku ilirskoga i njemačkoga jezika (1853) Rudolfa Veselića.

Helena Delaš, NAGLASAK NA PROKLITICI

U članku je obrađeno pitanje koje je od koncepcijskoga preusmjerenja prema isključivo novoštokavskoj organskoj osnovici potkraj XIX. st. (p)ostalo "slabo mjesto" hrvatske ortoepske norme. Kada se, naime, silazni naglasak na proklitiku prenosi neoslabljeno, a kada oslabljeno, najnejasniji je problem hrvatskih gramatika. Poznata konstatacija Tome Maretića, koju su prenosili i varirali kasniji hrvatski gramatičari, više je alibi nego objašnjenje, jer Maretić doslovno kaže: "Vrlo je teško tumačiti akcentuaciju takvih slučajeva (tj. prenošenje naglaska na proklitiku, H. D.), tu treba duboko posegnuti u poredbenu slavensku gramatiku, a i onda ostaje dosta slučajeva neprotumačenih." U članku se stoga pitanje prenošenja silaznih naglasaka razmatra "u dva koraka". Prvo se raščlanjuje oslabljeno i neoslabljeno prenošenje, tj. kad je jedno, a kad drugo, a potom se pokušava ustanoviti stvarni aktualni status prenošenja u hrvatskome standardnom jeziku, dotično kad je ono (još) obvezatno, a kad je neobvezatno, pa zbog toga stilski (a nerijetko i snažno regionalno) obilježeno. Posebno je obrađeno pomicanje naglasaka sa zamjenica i glagola jer se ono dosada u literaturi znatno sažetije obrađivalo od prenošenja naglasaka s imenica i pridjeva.

Martina Đidara, FONOLOŠKI SUSTAV GOVORA ZLARINA

U radu se na temelju vlastitoga terenskog istraživanja i literature iznosi fonološki opis (samoglasnički, suglasnički, prozodijski) čakavskoga ikavskog govora mjesta Zlarin kraj Šibenika.

Anđela Frančić, REČKA MIKROTOPONIMIJA

Polazeći od Popisa katastarskih čestica Katastarske općine Reka i opirući se o informacije Rečana vezane uz imena mikroobjekata u okolici njihova naselja, u radu se analizira stotinjak rečkih mikrotoponima. Nakon klasifikacije zasnovane na strukturno-tvorbenom i leksičko-semantičkom kriteriju, uočavaju se dijalektne odlike, aloglotski elementi, gramatički broj te sinonimni i antonimni leksemi u rečkim mikrotoponimima.

Ivana Franić, RELACIJSKA PRIRODA SINTAKTIČKE FUNKCIJE: PRIMJER GLAGOLA, PRAZNIH RIJEČI I FUNKCIONALNIH MONEMA

Na temelju definicije funkcije iz teorije skupova u radu pokazujemo kako se u sintaksi može govoriti o sintaktičkoj funkciji kao relaciji među dvama elementima, a ne kao ulozi nekoga elementa. Iz Tesniereove strukturalne sintakse, Martinetove funkcionalne sintakse te Van Houtove relacijske jezične teorije crpit ćemo teorijsko uporište, a osobitu ćemo pozornost posvetiti pitanju glagola kao funkcije te identičnomu statusu relacijskih strukturalnih sredstava koji imaju prazne riječi i funkcionalni monemi. Prazne riječi operatori su translacije, mehanizma koji djeluje na razini ustroja jedinica i na razini ustroja izričaja.

Darija Gabrić-Bagarić, JEZIK U GRAMATIKAMA JUŽNIH HRVATSKIH PROSTORA 17. i 18. ST.

U radu se analizira jezik opisan u gramatikama Kašićevoj, Mikaljinoj, Della Belllinoj, Babićevoj, Šitovićevoj i Jurinovoj u odnosu na temelje današnjega hrvatskoga književnoga jezika, te s obzirom na jezik pisaca i organskih idioma na kojima se zasnivaju gramatički opisi. Autorica polazi od hipoteze da se u gramatikama opisuje književni jezik danoga vremena, a da je prodor govornih crta ograničen.

Antun Halonja i Milica Mihaljević, NAZIVLJE RAČUNALNIH MREŽA

U radu se analiziraju nazivi povezani s računalnim mrežama. Uvođenjem računalnih mreža u hrvatski je jezik ušlo mnogo novih naziva iz engleskog jezika. Ti nazivi dosada nisu bili predmetom ni jednoga kroatističkog rada. S novim su nazivima naravno povezani i brojni terminološki problemi. Budući da se računalne mreže uvode već i u kućanstva, nazivlje povezano s njima ne pripada samo strogo znanstvenome funkcionalnom stilu, već ulazi u opći jezik i u publicistički funkcionalni stil (u našemu korpusu ima mnogo primjera iz tiska). Stoga se u radu s terminološkog stajališta analiziraju nazivi koji se pojavljuju u praksi. Utvrđuje se da se u praksi često nalazi više istoznačnih naziva pa autori nastoje iz mnoštva naziva za isti pojam odabrati onaj koji po svojoj strukturi najbolje odgovara hrvatskoj normi te tako doprinijeti usustavljivanju nazivlja računalnih mreža. Osim toga, u radu se ukazuje i na neke šire probleme povezane s jezičnim posuđivanjem (posuđivanje i prilagodba kratica, prihvaćanje neprilagođenih stranih naziva u hrvatsko nazivlje).

Lana Hudeček, DOPUNE GLAGOLIMA GOVORENJA, MIŠLJENJA I SRODNIH ZNAČENJA U HRVATSKOME KNJIŽEVNOM JEZIKU OD 17. DO POLOVICE 19. STOLJEĆA – STRANI SINTAKTIČKI UTJECAJI

U radu se obrađuju dopune glagolima govorenja, mišljenja i srodnih značenja u hrvatskome književnom jeziku od 17. do polovice 19. stoljeća koje su u prvome redu posljedica romanskih, latinskih i talijanskih, sintaktičkih utjecaja. Ovaj je rad nastavak, drugi dio rada Glagoli govorenja i mišljenja u hrvatskome čakavskom književnom jeziku do 17. stoljeća – strani sintaktički utjecaji i zajedno s njime daje pregled dopuna tim glagolima koje su u hrvatski jezik ušle kao sintaktičke prevedenice, opisuje njihov status u svim trima hrvatskim književnim jezicima, njihovu sudbinu u počecima standardizacije hrvatskoga jezika i njihov status u jezikoslovnim priručnicima do polovice 19. stoljeća.

Amir Kapetanović, JEZIČNE ZNAČAJKE I LEKSIKOGRAFSKA OBRADA FRA IVANOVE FILOMENE IZ XVII. STOLJEĆA

U uvodnom dijelu priloga naglašena su neriješena pitanja u vezi s autorstvom teksta i kronologijom izdanja fra Ivanove Historije od Filomene. Potom dajemo obavijesti o grafiji izdanja iz 1672, navodimo najvažnije jezične značajke na fonološkoj i gramatičkoj razini te prilažemo rječnik nastao konkordancijom fonološke transkripcije teksta.

Branko Kuna, IZMEĐU ATRIBUTNE I PREDIKATNE POSVOJNOSTI

U članku se polazi uglavnom od konceptualnog određenja posvojnosti te se istražuje odnos i podudarnost između konvencionalnih oblika za njezino izricanje. Ona se može izreći tako da su posjednik i posjedovano povezani glagolskim elementom – predikatna posvojnost ili gramatikaliziranim odnosom u imeničnoj sintagmi, pri čemu posjednik sintaktički uvijek ima atributnu ulogu – atributna posvojnost. U tekstu se provjerava postavka kako je predikatna posvojnost inkluzivna kategorija, odnosno je li atributna posvojnost izvedena iz predikatne. Kao poseban način promatra se tzv. vanjska posvojnost koja je prijelazna kategorija i koja se izriče posvojnim dativom jer veza između dvaju elemenata posvojnog odnosa nije izražena glagolom, nego se preko njega pretpostavlja.

Josip Lisac, FONOLOGIJA NOVOŠTOKAVSKOGA IKAVSKOG DIJALEKTA

Obrađuje se prostiranje novoštokavskoga ikavskog dijalekta i njegove glavne fonološke značajke. U vokalizmu riječ je o ikavskom refleksu jata, o ponekom primjeru vokalizacije poluglasa u slabu položaju i prijelaza prednjega nazala u a, o prijelazu ra u re, o vokalnim redukcijama i o djelovanju nazala. Iz konsonantizma obrađeni su refleksi praslavenskoga ď, šćakavizmi odnosno štakavizmi, gubljenje h i f, postojanje з, gubljenje zvučnosti na kraju riječi, prijelaz ž u r, nedosljednost nove jotacije, prijelaz lj u j, prijelaz dočetnoga l u o ili a, prijelaz dočetnoga m u n u nastavcima i u nepromjenjivim riječima, cakavizam. U inače novoštokavskoj akcentuaciji obrađuju se primjeri čuvanja starih silaznih akcenata izvan prvoga sloga, čuvanje akuta ponegdje, dosljednost prijelaza akcenata na proklitiku i čuvanje nenaglašenih duljina. Dodaju se i napomene o genezi toga dijalekta. Na kraju se daje najglavnija literatura.

Dragica Malić, NEOBJAVLJENI DIJELOVI TAKOZVANOG MARULIĆEVA MOLITVENIKA

Iz molitvenika koji je poznat pod Marulićevim imenom neke je dijelove objavio F. Fancev, i to stihove (Marulićeve) 1933, a Marijinski oficij i Psalme pokorne 1934. Četiri marijinske molitve kojima su poznate varijante iz najstarijih dubrovačkih molitvenika autorica ovoga napisa objavila je u Filologiji 1999. Ovdje se objavljuju ostali dijelovi toga molitvenika.

Jela Maresić, KAJKAVSKA DIJALEKATNA LEKSIKOGRAFIJA

Posljednih je dvadesetak godina kajkavska dijalekatna leksikografija oživjela u odnosu na ranije stanje kada su kajkavski dijalekatni rječnici mjesnih govora bili prava rijetkost. Danas ih je nešto više od petnaestak, a različita su opsega i kvalitete.

Josip Miletić, HRVATSKO KAZNENOPRAVNO NAZIVLJE

U radu se u kratkim crtama prikazuje povijesni pregled hrvatskoga kaznenog zakonodavstva te sudbina kaznenopravnih naziva u tom kontekstu. Dokazuje se da je velik broj hrvatskih kaznenopravnih naziva potvrđen u starim hrvatskim zakonima, ali da novije hrvatsko kazneno zakonodavstvo ipak nije robovalo hrvatskoj terminološkoj tradiciji, nego ju je korigiralo gdje je to bilo potrebno u skladu s novijim hrvatskim jezičnim razvojem.

Mirko Peti, SUBJEKTNI I PREDIKATNI NOMINATIV

U radu se opisuje sintaktički relevantna semantička razlika između nominativa u funkciji subjekta u rečenicama s glagolskim i u rečenicama s imenskim predikatom, s jedne strane, te između dvaju padežnih izraza u nominativu u rečenicama s imenskim predikatom, s druge strane.

Valentin Putanec, ETIMOLOŠKI PRINOSI (27–35)

27. Etimologija riječi osmanluk (Srbija, Bosna i Hercegovina) 'odrina, čardaklija, brajda, pergola'
Autor tumači postanje značenja riječi osmanluk ‘odrina, brajda’ (tur. *asmalιk, tur. asma ‘odrina’).

28. Prilog za proučavanje etimologije slav. orĕchъ = grč. κάρυον, καρύα ‘orah (plod i stablo), Iuglans regia, Nux gallica’
Autor se vraća vezanju leksema za pojam "orah" u Grka i Slavena (osnova kar- i ar-) na zajednički etimon zbog toga što ta biljka ima postojbinu na umjerenom toplinskom pojasu Europe, pa razliku (gubljenje inicijalnog k-) pripisuje sekundarnom fonetizmu koji imamo u Pelasta (Baski).

29. Etimologija hrvatskih dijalektizama, prezimena i etnika: uzvik rere, apelativ rera ‘vrsta pjevanja’, rero ‘katolički svećenik (glagoljaš)’, etnik i prezime Rera (Sinj, Lošinj), b. ganga ‘pjesma, pjevanje (i vrsta pjevanja)’
Autor proučava hrvatske dijalektalne riječi rera i ganga, kao i sve izvedenice od tih riječi. Uz to proučava njihovo prostiranje (areu) i etimologiju. Rezultat: radi se o supstratskim reliktima koji su nastali u davnoj prošlosti romanizacijom terena današnje Hrvatske.

30. Etimologija hrvatskog hapaksa (Mikalja 1651, Vitezović oko 1700)
silaj = silas ‘domovina, domaja’
Autor proučava hapaks silaj i silas u značenju 'ognjište, domovina', koji se nalazi u Mikalje (1651) i Vitezovića (oko 1700). Analizom dolazi do zaključka da je riječ o turcizmu iz kruga "našijenaca" koji se nalaze u Temišvaru u Turskoj za boravka Mikaljina u tom gradu od 1637. do 1645. Oblik silas je tiskarska pogreška.

31. Etimologija i prostorna povijest građevinskog termina sprat ‘kat’ u Hrvata, Srba, Crnogoraca i Bosanaca
Autor tumači nastanak riječi sprat ‘kat’ (metateza od strop).

32. Prezime Štambuk u hrvatskoj antroponimiji
Autor prati postanak prezimena Štambuk i izvodi etimologiju toga prezimena iz tal. Stambuco ‘registar plemićkih obitelji’ (germanizamStammbuch).

33. Prajezični pelastičko-baskijski relikt: hrv. šuga '1. svrab, 2. krasta'
Današnja književna riječ šuga zapravo je prajezični pelastičko-baskijski relikt.

34. Još jedan hrvatski enološki termin mediteranskog podrijetla: tribidrag(a) 'grožđe koje dozrije već u srpnju'
Autor je već 1964. utvrdio da u našoj enološkoj terminologiji postoje grecizmi, među inima opolo. U članku autor nalazi još jedan prerađeni grecizam tribidraga - gr. πρωíκαρπος.

35. Etimologija hrvatskog teološkog termina vaodani (16–19. st.) 'laki (grijeh)'
Autor prati sve oblike pridjeva vaodani u značenju 'mali (grijeh)' koji se javljaju u našoj literaturi i leksikografiji od 16. do 19. stoljeća, te donosi i etimologiju ovog neobičnog termina.

Vlasta Rišner, MORFOSTINTAKTIČKA OBILJEŽJA DATIVNIH IZRAZA UZ GLAGOLE KRETANJA

U radu će biti opisana uporaba dativnih izraza s prijedlogom k uz glagole kretanja u suvremenom hrvatskom jeziku. Budući da se taj prijedlog sve češće izostavlja ili zamjenjuje prijedlogom prema, raspravlja se o oboje: o kriterijima koji dopuštaju zamjenu prijedloga k prijedlogom prema, te o riječima u sintagmi koje dopuštaju izostavljanje prijedloga k. Primjeri se pretežito navode iz jezika književnoumjetničkoga, a dijelom i iz jezika publicističkoga i razgovornoga stila.

Marinka Šimić, O PRIJEVODU PSALTIRA IZ PARIŠKOG ZBORNIKA SLAVE 73

U ovom se članku analizira prijevod psaltira Pariškog zbornika iz 1375. godine (Slave 73). Pri tome se taj psaltir uspoređuje s najstarijim hrvatskoglagoljskim psaltirom – Lobkovicevim iz 1359. godine, i to prema nekim odrednicama na fonološkoj, leksičkoj i sintaktičkoj razini.

Barbara Štebih, ADAPTACIJE GERMANIZAMA U ILOČKOM GOVORU

U radu se analizira korpus iločkih germanizama prikupljen na temelju terenskih istraživanja. Nastoji se utvrditi njihovo podrijetlo, fonološke, morfološke i semantičke prilagodbe te frekventnost njihove uporabe u govoru triju generacija Iločana.

Pavao Tekavčić, FRANCUSKI JEZIČNI ELEMENTI U OPUSU ŽELJKE ČORAK

Na proznim djelima poznate ličnosti suvremene hrvatske kulture studiraju se konotacije odabranih francuskih jezičnih elemenata (riječi, frazema, citata). Oni pripadaju različitim leksičkim područjima, a primljeni su i neposredno i preko njemačkoga jezika.

Marija Turk i Dubravka Sesar, KALKOVI NJEMAČKOGA PODRIJETLA U HRVATSKOME I U NEKIM DRUGIM SLAVENSKIM JEZICIMA

U članku se raščlanjuju kalkovi u hrvatskome, slovenskome, češkome, slovačkome, poljskome i ruskome jeziku nastali na predlošku njemačkog jezika, kao jezika neposrednoga davatelja ili jezika posrednika. Utvrđuju se sličnosti i razlike u spomenutim jezicima u tvorbi doslovnih i djelomičnih kalkova, te polukalkova. S gledišta tipova kalkova općenito se može utvrditi prevlast djelomičnih nad doslovnim kalkovima, što je uvjetovano razlikama na tvorbenoj razini jezika davatelja i jezika primatelja. Ruski, češki i slovački, a donekle i poljski jezik, imaju više polukalkova od hrvatskoga i slovenskoga jezika.

Nada Vajs, FITONIMIJA U PARČIĆEVU RJEČNIKU HRVATSKO-TALIJANSKOME IZ 1901.

U prilogu se raspravlja o fitonimijskome korpusu iz Parčićeva Rječnika hrvatsko-talijanskoga iz 1901. Njegov se korpus uspoređuje s našim najvećim fitonimijskim repertoarom, tj. Šulekovim Jugoslavenskim imenikom bilja iz 1879. Pokazuje se da se jedna petina Parčićevih potvrda ne nalazi u Šuleka. Potvrda je to da je Parčić kao veliki poznavatelj bilja posebnu pozornost posvetio skupljanju narodnih naziva i njihovoj identifikaciji. U članku se analizira odnos tih naziva prema Šulekovim potvrdama.

Luka Vukojević i Lana Hudeček, JETRA – IMENICA ŽENSKOG ILI SREDNJEG RODA?

U radu se istražuje vrijedi li normativna preporuka da se imenica jetra upotrebljava u srednjemu rodu množine te koliko je ta preporuka bila utemeljena u vrijeme kad je izrečena.

Marija Znika, ATRIBUTNE, APOZICIJSKE I PROŠIRAČNE REČENICE?

U radu se definira sintaktički položaj kategorija dobivenih uvrštavanjem sklapanjem s preoblikom ustrojstva, dakle atributa, apozicije i predikatnoga proširka. Razmatra se i njihova uloga na semantičkom planu i dopunjuje definicija semantičke zadaće atributa uz imeničke zamjenice i poimeničene riječi. Posebno se propituje mogućnost uvođenja u opis proširačnih rečenica i, na temelju analize i usporedbe s atributnim i apozicijskim rečenicama, pokazuje se da proširačne rečenice nisu moguće jer je sam predikatni proširak kategorija površinske strukture, a tek u dubinskoj strukturi predikat. Predikatni proširak nije supredikat u površinskoj strukturi jer nema i ne može imati izražene predikatne kategorije. On je surijek na razini sadržajnoga ustrojstva rečenice: s rijekom uz koji se uvrštava čini jedan rijek. Preoblikom predikatnog proširivanja nije predviđena nikakva rečenica koja bi bila međufaza u postupku transformacije predikatnog proširivanja od rečenica dubinske strukture prema rečenici površinske strukture s predikatnim proširkom, što isključuje mogućnost da se govori o proširačnim rečenicama.

Prikazi:

Artur Bagdasarov: Knjižice koje zbunjuju i hrvatska leksička norma
Irena Drpić: Novi prinos istraživanju istarskih govora
Irena Drpić: O govorima otoka Paga
Martina Đidara: Vrijedan doprinos istraživanju gradišćanskih govora
Ivana Franić: Jezična raznolikost kao baština čovječanstva
Darija Gabrić-Bagarić: Još jedan pogled u baštinu
Lana Hudeček: Doprinos istraživanju i usustavljivanju hrvatskoga računalnog nazivlja
Alojz Jembrih: Prvi dvojezični hrvatski pravopis
Ivo Pranjković: Gramatička i semantička kvantifikacija u hrvatskome jeziku
Adela Ptičar: Pretisak Partaševa pravopisa
Petar Šimunović: Međimurje u svojim prezimenima
Barbara Štebih: Novi doprinos istraživanju srednjovjekovnoga slavenstva na području Austrije
Kristina Štrkalj-Despot: Uspjeh hrvatske poredbene slavistike
Kristina Štrkalj-Despot: Slovo iskona – staro na suvremen način
Nada Vajs: Vrijedan doprinos usustavljivanju hrvatskoga biljnog nazivlja