Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Projekti
2002. - 2006.
Općenito

Znanstvenoistraživački projekti

Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika

Glavni istraživač	Dr. sc. Dragica Malić (znanstveni savjetnik)
Suradnici	Dr. sc. Amir Kapetanović (asistent) Kristina Štrkalj-Despot (asistent)

Jezičnopovijesni rječnik pod naslovom Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika novi je projekt u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. Ministarstvo znanosti i tehnologije RH odobrilo ga je 24. srpnja 2002. godine pod brojem 0212008. Voditeljica je projekta dr. sc. Dragica Malić.

Navedeni Rječnik, koji ima obuhvatiti prvih pet stoljeća hrvatske pismenosti, jedna je od temeljnih hrvatskih jezikoslovnih obveza, te je zamišljen kao dugoročni projekt fundamentalnoga značenja. U dosad postojećim jezičnopovijesnim rječnicima – Akademijinu Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (1880.–1976.) i u Prinosima za hrvatski pravno-povjestni rječnik (1908.–1922.) Vladimira Mažuranića, koji, uostalom, imaju znatnih nedostataka i više ne zadovoljavaju suvremene potrebe iz raznih razloga – ta je najstarija hrvatska pismenost vrlo manjkavo ili gotovo nikako zastupljena, a upravo je njezin jezik onaj temelj na kojem je u kasnijim stoljećima izgrađen jezik novije i nove hrvatske književnosti.

U Rječniku će biti zastupljeni jezični spomenici pisani na sva tri hrvatska povijesna pisma: glagoljici, ćirilici i latinici. Danas ti najraniji spomenici hrvatske pismenosti zbog svojih paleografskih i grafijsko-ortografskih svojstava više nisu dostupni nestručnjaku, a i stručnjaka te vrste imamo malo. Ovaj će rječnik jezik tih spomenika posredovati suvremenom grafijom i pravopisom, te će oni na taj način postati pristupačni današnjem korisniku: jezikoslovcu, proučavatelju književnosti i povjesničaru najrazličitijih profila kao i svakom građaninu koji se zanima za hrvatsku nacionalnu i kulturnu prošlost. Osim toga, taj će rječnik pokazati jedinstvenost jezika najstarije hrvatske pismenosti i književnosti, posebno na razini književnojezičnoga izražavanja. Premda pisan trima pismima, to je jedan hrvatski jezik, koji pripada istom duhovnom i kulturnom ozračju, a ne trima različitima (još k tome međusobno neprijateljski raspoloženima), kako se u svjetskoj slavistici još uvijek često misli, a dugo se tako mislilo i kod nas. Novija su jezična i književnopovijesna istraživanja ukazala na višestoljetni plodonosan suživot tih raznopisamskih kulturnih sredina u okvirima Rimokatoličke crkve (bez obzira na liturgijski jezik uz koji su bile vezane) i unutar istih vjerskih i kulturnih središta.

To će biti moderan rječnik, izrađen na suvremenim leksikografskim spoznajama i načelima i uz pomoć računalne obradbe. Svi će se predviđeni izvori upisati u računala i konkordirati, na temelju čega će se oformiti jezičnopovijesni korpus, iz kojega će se – iz cjelokupnoga dostupnog materijala – birati leksička građa za rječničku obradbu. Na taj će se način izbjeći nesustavno i samovoljno ispisivanje građe, koje je bilo polazištem i glavnim nedostatkom dosadašnjih rječnika.

Dosad je – u pripremnim radovima za projekt – izrađen primarni radni popis izvora Rječnika i njihovih kratica, zatim općih i gramatičkih kratica koje će se upotrebljavati u Rječniku, te koncepcija obradbe, što će uz obrazloženje projekta uskoro biti objavljeno kao zasebna knjižica unutar institutskih izdanja, koja će predstaviti projekt stručnoj javnosti.

Rad na Rječniku zamišljen je u dvije faze, od kojih bi prva – zbog skromnih materijalnih sredstava, skučenoga prostora i maloga broja stučnjaka kojima Institut u ovom trenutku raspolaže – imala obuhvatiti uglavnom dosad objavljene spomenike. Druga je faza daleko ambicioznija: imala bi obuhvatiti sve poznate hrvatske rukopise i inkunabule iz domaćih i inozemnih knjižnica i arhiva uz njihovo paralelno objavljivanje, čime bi naša najstarija pisana baština – o kojoj se mnogo govori, a o kojoj se zapravo malo zna – postala dostupnom i svijetu, ali ponajprije nama samima.