|
|
|
Znanstvenoistraživački projekti
|
|
|
|
|
|
|
|
|
 |
|
Tvorbeni modeli u hrvatskoštokavskim dopreporodnim rječnicima |
| Voditeljica |
Dr. sc. Darija Gabrić-Bagarić |
| Suradnici |
|
|
| |
|
|
| |
Višegodišnje proučavanje dopreporodnih rječnika pokazalo je da od konca 16. st., od Rječnika pet najuglednijih europskih jezika Fausta Vrančića (1595.) do početka 19. st, točnije do pojave Rječosložja ilirsko-talijansko-latinskoga Joakima Stullija (1806.) hrvatski se jezik obogaćivao samostalnim rječotvornim zahvatima. Budući da u tom razdoblju ne postoji jednojezični hrvatski rječnik, hrvatski se jezik pojavljivao u dvojezičnim i višejezičnim rječnicima i samim tim suodmjeren prema razvijenijim europskim jezicima. Za pojmove razvijenih kultura i jezika hrvatski najčešće nije raspolagao vlastitim ekvivalentom, pa se utjecao rječotvornim postupcima prema naslijeđenim hrvatskim modelima. Polazna hipoteza je da naslijeđeni modeli doživljavaju tijekom organskoga i posebno književnojezičnoga razvoja proširenje i inoviranje na semantičkoj razini, a ne samo na čisto tvorbenoj. Tvorbena sinonimija i polisemija nastaju u vertikalnoj razvojnoj liniji jednoga književnoga jezika, pa je u tom smislu hrvatski književni jezik i u dopreporodnom razdoblju pokazivao stanovite specifičnosti. Cilj je pokazati kako tvorba riječi, kao jedan od elemenata jezične nadgradnje, razlikuje hrvatski književni jezik od genetski srodnih jezika, što je posljedica i rezultat njegova posebnoga povijesnoga razvoja i kontakata s europskim i klasičnim jezicima. Istraživanje zadanoga korpusa treba omogućiti izradu indeksa izvedenica i složenica prema modelima (sufiksacija, prefiksacija, prefiksalno-sufiksalna tvorba, čisto slaganje, složeno-sufiksalna tvorba, srastanje), a zatim izradu rječnika svih tvorenica. Svi istraženi problemi, opisi i rezultati bit će predstavljeni u monografiji s naslovom istovjetnim naslovu projekta. Budući da su tvorbeni modeli hrvatskoga jezika opisani samo u sinkronijskoj perspektivi, iz ovako zacrtanoga projekta trebala bi proisteći monografska studija. Stečene spoznaje bit će moguće primijeniti u opisu današnjega jezičnoga stanja, prvenstveno s obzirom na starost, potvrđenost i posebnost specifičnih hrvatskih tvorbi (mocijski parnjaci, semantičke razlike i nijanse između pojedinih tvorbi, razlike prema tvorbama u genetski srodnim jezicima, upute i usmjerenja za izradu razlikovnih rječnika). Osim toga, dopunit će se podaci o hrvatskom povijesnom leksiku uopće i omogućiti utvrđivanja unosa dopreporodnih tvorenica u aktivni leksik suvremenoga hrvatskoga jezika.
|
|
|
|
|
|
Copyright © Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2004. - 2006.