Priručna gramatika hrvatskoga književnog jezika






Uvećajte sliku klikom na ikone.


Druga gramatika izrađena u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, objavljena kao institutsko djelo 1979. god. u izdanju Školske knjige. Gramatiku su izradili Eugenija Barić, Mijo Lončarić, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Mirko Peti, Vesna Zečević i Marija Znika, a posao oko izrade vodio je S. Pavešić. Prilozima o naglasku izradi su toga djela pridonijeli još Valentin Putanec i Danijel Alerić.

Ta je gramatika do sada doživjela četiri izdanja. Osim prvoga, jedno ponovljeno i bez promjena u tekstu, tek s neznatno izmijenjenim naslovom, kao Gramatika hrvatskoga književnog jezika, 1990. Treće je izdanje, 1995 - znatno izmijenjeno, dorađeno i prošireno - objavljeno pod naslovom Hrvatska gramatika, a četvrto je pod istim naslovom ponovljeno 1997. bez znatnijih izmjena. U trećem izdanju objavljen je i povijesni pregled razvoja hrvatskoga književnog jezika koji je u prvom izdanju najviše iz političkih razloga izostavljen.

Kad se pojavila, Priručna je gramatika i po iscrpnosti opisa jezičnih pojava i po načinu njihove obrade u nas predstavljala stanovitu novost. Na gramatički se opis u toj knjizi gotovo u svim dijelovima, od fonetike i fonologije do sintakse, primjenjuju novije teoretske spoznaje suvremene lingvistike. Uvodi se suvremena metodologija opisa i njojzi primjerena terminologija. Njome se opisuju gramatički odnosi u hrvatskom jeziku koji su dotada bili slabo ili nikako opisani. Gramatika je zamišljena i izvedena kao gramatika općega tipa, koja može poslužiti "kao priručnik učenicima srednjih škola, studentima viših i visokih škola, nastavnicima hrvatskoga ili srpskoga jezika i nastavnicima stranih jezika i svima koji se zanimaju za hrvatski književni jezik".

Premda je zbog naziva hrvatski književni jezik u svom naslovu u vrijeme izlaska na samom početku bila politički okvalificirana kao nacionalistička, a i zabranjena kao udžbenik za upotrebu u školi, ta je gramatika, uz niz kritičkih primjedbi koje su za takvu vrstu djela uobičajene, od stručne javnosti bila relativno dobro prihvaćena, pogotovo kao podloga za daljnji sustavan rad na gramatičkom opisu hrvatskoga jezika, a služila je i kao obvezna literatura studentima za studij kroatistike na fakultetima.