Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

BAŠĆANSKA PLOČA (o. 1100)

Bašćanska ploča jedan je od najvrjednijih spomenika rane hrvatske pismenosti, datira se u doba oko 1100. godine. Izvorno je bila natpis na pregradnoj ploči (pluteus) pregrade što je dijelila redovnički kor od crkvene lađe u crkvi Svete Lucije u Jurandvoru (Baška draga na otoku Krku).
Od 1934. smještena je u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

prijevod:

(Ja) U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
opat Držiha pisah ovo o ledini koju
dade Zvonimir kralj hrvatski u
dane svoje Svetoj Luciji. I svjedoci:
župan Desimir u Krbavi, Mratin u
Lici, Pribineg, ovaj poslanik u Vinodolu, Jakov u
otoku. Da tko to poreče neka kune ga Bog i 12 apostola i 4
evanđelista i sveta Lucija. Amen. Da tko ovdje živi
neka moli za njih Boga. Ja, opat Dobrovit
zidah crkvu ovu i sa svoje braće
devetoricom u dane kneza Kosmata koji je vlad-
ao svom krajinom. I bješe u te dane Nikola
u Otočcu sa Svetom Lucijom zajedno.

O sadržaju teksta Bašćanske ploče

Tekst Bašćanske ploče sadrži:

1. invokaciju
2. zapis opata Držihe pisan u prvome licu, koji bilježi da je hrvatski kralj Zvonimir "v dni svoje" darovao svetoj Luciji zemlju ("ledinu"), te nabraja svjedoke darovanja
3. formulu minacije protiv onih koji bi zanijekali darovanje
4. obvezu da redovnici Sv. Lucije mole za darovatelja (i svjedoke)
5. zapis opata Dobrovita, također pisan u prvome licu, koji bilježi da je taj opat s devetero svoje samostanske braće (redovnika) sagradio tu crkvu, pa tu gradnju personalno datira vremenom kneza Kosmata, koji je vladao cijelom Krajinom
6. zapis u kojem se navodi da su u to vrijeme "Mikula v Otočcu" i "Sveta Lucija" bili ujedinjeni.
Iz sadržaja se može zaključiti da je tekst sastavljen od dijelova koji nisu svi nastali u istom vremenskom razdoblju, nego u rasponu upravljanja barem dvaju opata, Držihe i Dobrovita. Nije zamislivo postupno klesanje tih sastavnih dijelova teksta u dovršen i postavljen plutej septuma. Stoga B. Fučić pretpostavlja postojanje samostanskoga kartulara koji je poslužio kao sadržajni predložak sastavljaču Bašćanske ploče.

Bašćanska ploča kao arheološki spomenik

Bašćanska je ploča kameni spomenik (isklesan bijeli vapnenac) visok 99,5 cm, širok 199 cm, debeo od 7.5–9 cm i težak oko 800 kg.
Izvorno je ploča bila lijevi plutej (pregradna ploča) na kamenoj crkvenoj pregradi (septum, canceli). Ta je pregrada prostorno dijelila kor pred oltarom, određen za redovnike, od crkvene lađe određene za vjernike. Oblikom i proporcijama ploča odgovara plutejima predromaničkoga i romaničkoga razdoblja na našem obalnom pojasu (Istra, otoci, Dalmacija). Ornamentalni motiv lozice što teče duž istaknute bordure gornjim rubom ploče javlja se u jednakoj stilizaciji na ukrašenim dijelovima crkvene arhitekture na našoj obali u kasnom 11. i u 12. stoljeću.

Datiranje

Iz podataka teksta B. ploče zaključujemo da je ona bila klesana poslije smrti kralja Zvonimira (1089. g.) jer opat Držiha o Zvonimirovoj donaciji izvještava kao o događaju koji se zbio u prošlosti (v dni svoje). Doznajemo da je crkva zidana u vrijeme uprave drugog opata, Dobrovita, u vrijeme kneza Kosmata, koji je vladao svom Krajinom. To upućuje na vrijeme prije mletačke dominacije Krkom, godine 1116. ili prije serije poznatih krčkih knezova, mletačkih vazala (poslije zvanih Frankopani), od kojih prvi počinje vladati između 1118. i 1130. godine.
I sama crkva Svete Lucije tipološki pripada razdoblju naše rane romanike.
Sve to navodi na datiranje Bašćanske ploče pod sam kraj 11. ili na početak 12. stoljeća, dakle oko 1100. godine.

Bašćanska ploča kao jezični spomenik

Pismo kojim je klesana Bašćanska ploča pripada prijelaznomu stupnju iz starije, oble glagoljice u uglatu. Usporedo s glagoljičkima, javlja se i nekoliko latiničkih i ćiriličkih slova (I, M, N, O, T, V), a jednaka je pojava zabilježena i na drugim spomenicima hrvatske glagoljice 11. i 12. stoljeća. Na jednome mjestu bilježi se znak za prednji nazal ę (svoję), koji u to doba ima još samo grafijsku vrijednost.
U tekstu Bašćanske ploče zrcali se čakavski fonološki sustav, a u gramatici i leksiku razvidno je miješanje i preklapanje čakavskoga i crkvenoslavenskog idioma.

Tekst Bašćanske ploče kao književno djelo

E. Hercigonja najviše je pridonio u proučavanju teksta Bašćanske ploče kao književno vrijedna djela. On književnu vrijednost ovoga teksta iščitava u ritmičkome pulsiranju, tempu i fluidnosti njegove strukture. "Ova proza otkriva se kao osebujna ritmička struktura zasnovana na različitoj dispoziciji članaka: susljednosti i alterniranju specifičnih prozodijskih konstrukcija, sekvenci komponiranih od članaka s istim ili različitim brojem jedinica."

Istraživači

I. Kukuljević (1857., 1873.), P. Šafařik (1853.), F. Rački (1858., 1875., 1877.), I. Črnčić (1865., 1875., 1888.), V. Jagić (1911., 1913.), R. Strohal (1912.), V. Štefanić (1925., 1934., 1936., 1940., 1955., 1966., 1969.), F. Barbalić (1934.), D. Kniewald (1934.), S. Ivšić (1934., 1940.), J. Vajs (1934.), M. Deželić (1943.), B. Fučić (1951., 1957., 1971., 1978.), M. Moguš (1967.), N. Klaić (1969.), N. Bonifačić-Rožin (1970., 1971.), J. Bratulić (1971., 1978., 1993.), E. Hercigonja (1976., 1994.), A. Stamać (1987.), A. Mohorovičić-Strčić (1988.), S. Damjanović (1994., 1995.), M. Žagar (1997.), L. Margetić (2000.), I. Frangeš (2000.), I. Čubranić (2000.), V. Fugošić (2001.)

Originalni tekst možete pogledati ovdje: