Bogoslav Šulek (Subotište u Slovačkoj, 20. IV.1816 - Zagreb, 30. XI. 1895)








Uvećajte sliku klikom na ikone



Bogoslav Šulek rodom je Slovak, a srcem Hrvat. U Bratislavi je završio studij filozofije i pravnih znanosti. Zanimao se i za prirodne znanosti, posebno za bilje. Bio je polihistor, publicist, prosvjetitelj i leksikograf.

Godine 1838. došao je u Zagreb privučen ilirskim preporoditeljima i Ljudevitom Gajem. Hrvatski jezik učio je radeći 1838. u Zagrebu u Županovoj tiskari. Ilircima se priključio 1841. godine. Anonimno je uređivao Danicu (od 1843. do 1846.), a potom i je sam pisao (Što namjeravaju Iliri). Uređivao je i ilegalni politički tjednik Branislav (1844-1845). Godine 1849. razišao se s Gajem. Potom je uređivao Slavenski jug, Gospodarski list, surađivao u Pozoru. Jedan je od prvih članova JAZU (od 1866), a od 1874. do smrti njezinim je tajnikom.

Šulek je najpoznatiji po svojemu leksikografskom radu kojim nastavlja na bogatu hrvatsku leksikografsku tradiciju obogaćujući je novim riječima, novim značenjima, frazama i znanstvenim nazivima za nove civilizacijske i znanstvene potrebe. Koliko je ovladao hrvatskim jezikom, vidi se po tome što je u tome jeziku kovao nove riječi za onodobna znanstvena i civilizacijska dostiguća koja je dobro poznavao. To se ogleda u trima njegovim rječnicima:

- Njemačko-hrvatskom rječniku,
- Hrvatsko-njemačko-talijanskom rječniku znanstvenoga nazivlja i
- Jugoslavenskom imeniku bilja.

Godine 1860. objavio je Šulek Njemačko-hrvatski rječnik . Posvetio ga je J. J. Strossmayeru. Rječnik obasiže 1712 str. Na kraju rječnika stoji Popis vlastitih imena (osoba i zemljopisnih naziva). Slijedi Dodatak s dopunama, ispravcima i onim što treba ispustiti. Potom slijedi na 8 str. Popis riječi koje se pišu s jatom pa potom njihov pravilan izgovor, npr.: běsnoća - bjesnoća, brěst - briest. U samom tekstu Rječnika riječi s jatom pišu se s rogatim ě: d ělo, letěti, běsomučan...
U Rječniku se donosi oko 70.000 natuknica. Mnoge od njih danas su posve uobičajene kao školstvo, kovak, mliječnost, novovjerac, vrhovništvo. Neke od njegovih tvorenica nisu prihvaćene, kao dogled, moždanište, pojivo...Umjesto nekih njegovih tvorenica zadržana je strana riječ:

remiza (Šulek: kolnica ),
funkcioner (Šulek: obavljač),
apsolutizam (Šulek: samovlast ),
kontinuitet (Šulek: spojitost ),
sediment (Šulek: sjedo )...

Neke su njegove tvorenice prihvaćene u nešto izmijenjenu značenju: ostava (Deponierung, danas u suženu značenju "smočnica"),
oblovina (Mantelfläche des Cylinders, danas "obla drva, oblovina"...
Druge su doživjele promjene na planu izraza:
seljanstvo (Landbevölkerung), danas seljaštvo,
sitost (Saturation), danas zasićenost, npr. otopine,
samiti (isolieren), danas osamiti (se),
znakoslovje (Semiotik), danas znakoslovlje ...

Šulek je imao nenadmašan osjećaj za jezične nijanse te za sustavnu i kategorijalnu tvorbu. To će još više doći do izražaja u njegovu znanstvenom nazivlju.
Godine 1874/75. objavljen je Šulekov Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja, popraćen francuskim i engleskim, a nerijetko i latinskim i grčkim paralelnim nazivima. Prvotno zamišljen kao jednosveščani dvojezični školski rječnik narastao je na 1372 stranica. To je prvi pravi hrvatski terminološki rječnik koji će snažno utjecati na hrvatske jezične tokove. U njemu se donosi mnoštvo naziva i izričaja od kojih je mnoge sustavno tvorio sam Šulek, a ovjerili mnogi onodobni stručnjaci pojedinih struka, koje Šulek poimence navodi u Predgovoru. Rječnik znanstvenoga nazivlja nastao je zbog prijeke potrebe jedinstva u znanstvenom nazivlju u školstvu. Šuleka se neopravdano optuživalo za purizam, a on sam u Predgovoru navodi da se pri izradi nazivlja valjalo čuvati dviju krajnosti: "pretjerana purizma i nepotrebna klasicizma".

Optuživalo ga se za neuobičajene neologizme, a on je samo stvarao nove riječi za nove potrebe jer do njegova doba takvih sustavnih naziva nije bilo. Kako je rječnik naziva počivao na ilirskoj koncepciji, bio je namijenjen i Dalmatincima. Stoga je Šulek dodavao uz njemački i engleski još i talijanski naziv.
Trudio se upotrijebiti hrvatske riječi, a kad ih nije bilo, posuđivao je riječi iz drugih slavenskih jezika. Sam je napisao dio o načelima po kojima je tvoreno kemijsko nazivlje, koje počinje s počelima (Elementima). Slijedi objašnjenje tvorbe naziva kisik (Sauerstoff), vodik, sumpor, silicij ... te sustava tvorbi: solotvori (halogeni) soliš (chlorid), jodiš (Jodid)... Donosi strukovne kratice za 30-ak struka.
Šulek predlaže mnoštvo zamjena za strane riječi. Tako: sravnitba (Collatione), gradilište (Bauarea, Bauplatz), vodik (Hydrogen), pomamnik (Fanatico), mastilomjer (Farbenmesser), lučba (Chemie), krugomjerstvo (Kreismessung), kratkovid (kurzsichtig), mnogovezje, lat. polysyndeton, mnogonuglen (vieleckig), mnogokratan (vielfach), ratarstvo (agricoltura), spolnost (Sexualität), samokup (Monopol)... Sudbina im je bila različita.

Godine 1879. objavio je Šulek Jugoslavenski imenik bilja u kojemu je došlo do izražaja njegovo poznavanje bilja. U Imeniku je zastupljeno ne samo hrvatsko nego i slovensko nazivlje. To je i bilo razlogom da se u naslovu nalazi pridjev jugoslavenski. Leksikografska djela donijela su Šuleku naziv "oca hrvatskoga znanstvenog nazivlja" jer su po dosegu, opsegu i pristupu te utjecaju na onodobne i ne samo onodobne jezične tokove bez premca u hrvatskoj leksikografiji 19. stoljeća.