|
|
|
Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika
   
  
Uvećajte sliku klikom na ikone.
Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika s pravopisnim rječnikom izradila je 1960. godine Pravopisna komisija u kojoj su radili Radomir Aleksić, Aleksandar Belić, Miloš Hadžić, Josip Hamm, Mate Hraste, Ljudevit Jonke, Radovan Lalić, Slavko Pavešić, Pavle Rogić, Mihailo Stevanović i Jovan Vuković. Pod nazivom Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika s pravopisnim rječnikom izišao je pisan latinicom i ijekavskim izgovorom u Zagrebu, a pod nazivom Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika s pravopisnim rečnikom, pisan ćirilicom i ekavskim izgovorom, u Novom Sadu. Pravopisna pravila i popratni pravopisni rječnik bili su jednaki u objema inačicama.
Nastanak toga djela potaknut je u rujnu 1953. godine, kada je Letopis Matice srpske raspisao anketu o "pitanjima srpskohrvatskog jezika i pravopisa". Potom su se u Novom Sadu u prosincu 1954. godine sastali hrvatski i srpski jezikoslovci, sudionici spomenute ankete, i u ozračju psihološkoga političkog pritiska donijeli Zaključke o hrvatskosrpskom jeziku i pravopisu. U njima je istaknuto da je književni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedinstven, s dvama izgovorima (ijekavskim i ekavskim) i dvama pismima (latinicom i ćirilicom). Istaknuta je i ravnopravnost izgovorâ i pisama. Prema mjestu održavanja sastanka, u širim se krugovima ovaj pravopis nazivao i Novosadskim, a prema glavnim nositeljima posla, Matici hrvatskoj i Matici srpskoj, i Pravopisom dviju Matica.
Izrada pravopisnih načela povjerena je komisiji hrvatskih i srpskih stručnjaka sa sveučilišta u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, akademijama u Zagrebu i Beogradu te Matici hrvatskoj u Zagrebu i Matici srpskoj u Novom Sadu. Jedanaesteročlana Pravopisna komisija izradila je potom nacrt pravopisa, uputila književnim i znanstvenim ustanovama na ocjenu, a dvije su Matice - pokretači toga posla - Pravopis i objavile.
Premda je u Uvodnoj riječi istaknuta suradnja dviju Matica, predstavnike Matice hrvatske na sastanak u Novom Sadu nije poslala Matica hrvatska, već ih je pozvala Matica srpska po vlastitom izboru. Također, proklamirana ravnopravnost obaju jezika i pisama zapravo je u podlozi imala želju za jezičnom unifikacijom kako se ne bi znalo što je hrvatsko i što je srpsko, a u hrvatskoj je javnosti taj pravopis bio shvaćen kao sredstvo za nametanje srpskih jezičnih osobina i terminologije. Otada se u saveznim službenim dokumentima u Jugoslaviji rabila uglavnom ekavica i leksik svojstven srpskomu književnom jeziku. v. Pravopisi
|
|
|
|
|
|
Copyright © Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2004. - 2006.