Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Prioritetni zadatci hrvatskoga jezikoslovlja

Znanstveno proučavanje i njegovanje hrvatskoga jezika kojemu je standardizacija započela sredinom osamnaestoga stoljeća i uglavnom se završila krajem devetnaestoga. Razvijanje svestrane znanstvene predodžbe o hrvatskome jezičnome standardu i njegovu odnosu prema drugim novoštokavskim standardima, to jest prema bošnjačkomu, crnogorskomu i srpskomu standardnom jeziku. Osobitu pozornost treba poklanjati izgrađivanju znanstvene argumentacije za pobijanje predrasuda i krivotvorina o hrvatskoj jezičnoj problematici koje su se tijekom desetljećâ uvriježile u slavistici i u općem jezikoslovlju, a osobito u tradicionalnoj "serbokroatistici".

Proučavanje organske hrvatske jezične povijesti, povijesti jezika hrvatske pisane baštine u svim njezinim književnim i stručnim vrstama, hrvatske povijesne leksikografije te povijesti hrvatskoga jezikoslovlja. Ta se istraživanja temelje na bogatoj povijesnojezičnoj građi pučkoga i književnog izraza te iznimno bogatoj tradiciji hrvatske povijesne leksikografije.

Razvijanje modernoga pristupa proučavanju hrvatskih narječja, odnosno svih dijalekata kojima govore Hrvati u Hrvatskoj i izvan njezinih granica (osobito u BiH). Hrvatski je dijalekatni pejzaž jedan od najbogatijih i najraznolikijih u slavenskoj dijalektologiji, a dijalekatna jezična baština, koja je bitnom sastavnicom hrvatskoga jezičnog identiteta, danas je znatno ugrožena u mnogim dijelovima Hrvatske, kao i na drugim prostorima gdje žive Hrvati.

Prikupljanje i proučavanje hrvatske imenske baštine, odnosno poticanje sustavnih onomastičkih istraživanja. Imena su pouzdani, a nerijetko i jedini tragovi jezika mnogih naroda koji su od početka povijesnoga razdoblja obitavali na prostoru današnje Hrvatske. Upravo se u imenima kao jezičnim podatcima s jezičnim i izvanjezičnim porukama bjelodano čuvaju svjedočanstva narodâ i jezikâ s kojima su Hrvati tijekom stoljećâ dolazili u dodir.

Sustavna briga o terminologijama i nomenklaturama pojedinih struka, pri čemu je nužna suradnja jezikoslovaca (kroatista) iz jezičnih institucija i predstavnika samih struka.

Podizanje razine jezične komunikacije u tiskanim i elektroničkim medijima. Pri tome osobitu pozornost treba posvetiti sustavnomu razgraničavanju od neznanstvenih, lažnopatriotskih javnih istupa o hrvatskome jeziku koji se u inozemstvu često navode kao tipični za hrvatsko jezikoslovlje.

Zalaganje za poboljšanje jezičnoga obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi koje je u današnje doba na bitno nižoj razini nego u drugim europskim zemljama. U sadašnjem se trenutku u srednjim školama hrvatski jezik gotovo uopće ne poučava, za razliku od većine europskih zemalja u kojim je odnos prema jeziku u školi bitno ozbiljniji.

Zalaganja za znatniju podršku društva i države hrvatskoj jezičnoj znanosti, njezinim ustanovama i njihovim zadaćama.