Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje


	Jezičnopovijesna istraživanja Premda dokumenti o osnivanju i razvoju Instituta ne ističu jezičnopovijesna istraživanja kao jedan od institutskih zadataka, ne može se reći da je interes za povijesne teme izostajao. Želimo li sasvim precizno odrediti mjesto jezične povijesti u aktivnostima Instituta, onda moramo primijetiti da se u početnim razdobljima to područje vezuje za rad na leksikografiji, a tako će ostati i poslije, zapravo rad na Akademijinu rječniku i njegovim dopunama nužno je shvaćen kao jezičnopovijesni posao. Bogata pisana baština nije bila nepoznata ni daleka istraživačima ove ustanove, ali je bilo pitanje gdje i kako uklopiti rad na povijesnim temama. Tako se već od 1962. g., od pojave doktorske disertacije Slavka Pavešića Jezik Stipana Matijevića, može pratiti tendencija da se povijest jezika vezuje za individualne teme i interes pojedinaca, bez institucionaliziranja na razini odjela ili projekta. Iste 1962. g. program rada Instituta predviđa rad na temi Razvitak književnoga jezika u 19. st., povjerenoj Z. Vinceu. Promjena uprave ili statusa ustanove uvijek je podrazumijevala promjenu odnosa prema pojedinim područjima jezikoslovlja, pa se i jezičnopovijesna istraživanja prilagođavaju mijenama. 1965. g. među novouspostavljenim odsjecima spominje se Odsjek za jezik i leksikografiju, a kao poseban zadatak spominje se "historija jezika" s temom Jezik starohrvatskih duhovnih pjesama iz Pariškoga kodeksa, koju bi kao svoj magistarski rad radila D. Malić. Tek će se u programu rada za 1977. g., organizacijski prijelomnu i neobično važnu za ustroj i profiliranje Instituta, jasno definirati program jezičnopovijesnih istraživanja. Izrijekom se navode sljedeći zadaci: prikupljanje i obrada materijala za proučavanje povijesnoga razvoja hrvatskoga jezika, proučavanje materijala relevantnoga za povijest književnoga jezika od najstarijih spomenika do modernoga doba, priprema i kritička obrada starih tekstova. Dosta ambiciozno predviđeno je proučavanje hrvatskoga latiniteta i starodalmatskoga jezika. Sljedećih nekoliko godina na temelju dokumenata možemo pratiti opet samo individualni rad, uglavnom na magistarskim ili doktorskim radnjama (Tafra, Malić). Stanje se bitno ne mijenja ni nakon 1981. g., kad se u petogodišnjem planu i programu prezentiranom Republičkoj zajednici za znanstveni rad posebno naglašava potreba istraživanja književnoga jezika u prošlosti. Pomak u planiranju predstavlja 1987. g. kad se osnovna institutska djelatnost dijeli na dva glavna projekta: Povijest hrvatskoga jezika s potprojektom iz dijalektologije, onomastike i leksikografije, te projekt Suvremeni jezik. Daljnji korak u organiziranju jezičnopovijesnih istraživanja predstavlja osnivanje zasebnoga odjela za Jezičnu povijest, kojemu je na čelu Dragica Malić. Odjel čine: Lana Hudeček, Zrnka Meštrović, Adela Ptičar, Branka Tafra, Nada Vajs. U bitnom se status jezičnopovijesnih istraživanja ni nakon toga nije promijenio budući da ne postoji zajednički projekt koji bi okupio članove odjela, već se i dalje radi na pojedinačnim temama, ovisno o interesima pojedinaca. Osnovne teme su: jezik srednjovjekovnih spomenika, posebno onih iz 14. st. (Malić), književni jezik u Slavoniji u 18. st. (Ptičar), jezik Vitezovićeva rječnika (Vajs, Meštrović), problematika ilirskoga preporoda, hrvatski gramatičari, povijest jezikoslovlja (Tafra). Nesumnjivo važan rad na Vitezovićevu rječniku potvrđuje da je nekada teško povući jasnu crtu između povijesti jezika i leksikografije. Ako se sjetimo da se Mile Mamić bavio hrvatskim pravnim nazivljem u 19. st., priznajemo da se i nazivoslovlje kadgod uklapa u jezičnopovijesna istraživanja. Ovdje bismo morali istaknuti i etimološke studije dr. V. Putanca, koje jednim svojim dijelom pripadaju jezičnoj povijesti. U tu povijest idu svakako i Putančevi tekstovi o dopreporodnim leksikografima. Jezičnopovijesne teme obrađene su i u magistarskim radovima članica odjela - Branka Tafra: Gramatika Blaža Tadijanovića, Z. Meštrović: Talasozoonimija u Vitezovićevu rječniku, L. Hudeček: Oblici pridjeva u Sanktoralu Hrvojeva misala, te doktorskim disertacijama - D. Malić: Povaljska listina kao jezični spomenik, B. Tafra: Gramatičar Vjekoslav Babukić i N. Vajs: Hrvatska povijesna fitonimija - Fitonimija u Vitezovićevu rječniku Lexicon Latino-Illyricum naspram građe u starijoj hrvatskoj leksikografiji. Godine 1991. opet se revidiraju projekti i teme, jezičnopovijesna istraživanja dobivaju status posebnoga projekta. Uz dotadašnje članove odjela djeluju i vanjski: Dijana Stolac iz Rijeke i Zvonimir Bartolić iz Čakovca. 1992. g. na projekt dolazi Darija Gabrić-Bagarić, koja koncipira izradu povijesne gramatike, započinje prikupljanje građe, ispis i klasifikaciju, organizira suradnice, no u travnju 1996. g. projekt se gasi, članovi odjela raspoređeni su na druge projekte i opet se jezičnoj baštini posvećuje kad tko može i koliko stigne. Vanjski se suradnici više ne uključuju u rad Instituta, pa i s te strane trpimo štetu. Nova istraživačka tema Hrvatski jezik i njegova povijest (1996) na vrlo specifičan način odgovara svomu imenu: povijest jezika viđena je kao povijesna leksikografija, što rezultira interesom za stare rječnike, a pojedini znanstvenici i dalje se bave jezičnom prošlošću prema već iskazanim afinitetima. Svojevrstan ustupak nakon ukidanja projekta vidimo u preporuci tadašnjega ravnatelja prof. dr. M. Kačića da dr. D. Malić osmisli temu starohrvatskoga rječnika, koja bi bila prijavljena u Ministarstvu znanosti i tehnologije RH. Prema koncepciji dr. D. Malić predloženi rječnik obuhvaćao bi jezičnu građu hrvatskoga srednjovjekovlja, od početaka do sredine 16. st., i pojavio bi se pod nazivom Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika. Pokušaj prijavljivanja projekta Kritičko izdanje Blaga jezika slovinskoga Jakova Mikalje 1997. g. nije uspio, ali se od rada na toj temi nije odustalo. Na ponovljeni zahtjev Ministarstvo 2001. g. daje svoju suglasnost za rad na tom projektu, a 2002. g odobren je i rad na projektu Hrvatski rječnik do Marulića i njegovih suvremenika. Ni u izdavaštvu i suizdavaštvu nije bilo zaostajanja za ostalim projektima: spominjemo samo suizdavaštvo s Kršćanskom sadašnjosti u objavljivanju rukopisnoga rječnika atribuiranoga Kašiću (Hrvatsko-talijanski rječnik s konverzacijskim priručnikom B. Kašića, prir. V. Horvat, 1990) knjige Ritual rimski B. Kašića (1993) u institutskom nizu Posebna izdanja. U suizdavaštvu s Maticom hrvatskom objavljene su knjige dr. D. Malić (Žića svetih otaca) i dr. B. Tafra (Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić i Jezikoslovna razdvojba). Dr. D. Gabrić-Bagarić izradila je za stranog izdavača dva velika rječnika autorskoga jezika (rječnik Bandulavićevih Pištola i evanđel'ja za Böhlau Verlag Wien i rječnik Kašićeve Biblije za nakladnika Ferdinanda Schöningha iz Paderborna). Kao interno izdanje Instituta priređene su konkordancije srednjovjekovnih latiničkih rukopisnih spomenika Žića svetih otaca (5 svezaka) i Odlomak Korčulanskoga lekcionara, što ih je na temelju vlastitih čitanja priredila dr. D. Malić. Ističemo posebno da je dr. D. Malić za svoju monografiju Žića svetih otaca dobila Nagradu HAZU za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 1997. g. iz područja filoloških znanosti.